Prenosimo Vam dojmove naše Marine koja je pobijedila na 30km dugoj utrci!
Ja sam se u petak popodne zaputila na Prominu iznad Drniša, na treći po redu Promina Trek. Prve godine, Sniježničari su išli sa dva auta, lani s jednim, a ove godine sam išla sama. Iskreno se nadam da će se ovaj trend dogodine preokrenuti.
Kad smo kod trendova – interes za trail trčanje među širom populacijom zadnjih godina nevjerojatno jača. Prve godine je na Promini bilo 80 trkača, a ove 340. Tri su različite staze: 9 km, 20 km i 30 km, naziva Veliki točak (izvor), Mali točak (izvor) i Špilja Liluša. Mali točak možete vidjeti na jednoj od slika, on je na makadamu na putu prema planinarskom domu u kojem sam spavala.
Do Drniša ima nešto više od 3ipo sata vožnje, i onda još cca pola sata mjestimično nezgodnog makadama do planinarskog doma PD Promina. Dom je prošle godine dobio nagradu za najbolje vođenje, i stvarno je zaslužuju koliko se trude i dobro organiziraju, i koliko su velikodušni, gostoljubivi , brižni i uslužni. Cijelu noć su čistili, sjeckali i pripremali sastojke za grah za nahraniti 350 izgladnjelih trkača 🙂
Većina trkača na ovu utrku putuje ujutro, tako je u domu od trkača, osim mene, prvu večer prespavao samo Emir „Zeko“ iz Sarajeva (PD Željezničar – organiziraju Vučko trail 1.07. na Bjelašnici i Visočici).
Start utrke je bio u subotu sa Poljane u Centru Drniša, a cilj je bio opet u planinarskom domu. Zadnje dvije godine sam se na Promini
iskreno smrznula, bilo je poprilično hladno s hladnim vjetrom, i ove godine sam ponijela punu zimsko/jesensku opremu: duge tople lasteksice, šuškavac, buff, računajući na hladni vjetar na planini bez obzira na prognozu.
A subota jutro je osvanula topla i bez daška vjetra. Do starta se je jutarnja toplina već pretvorila u pravu ljetnu žegu, a mi lijepo krećemo trčati 30 km uzbrdo, po suncu. Neki od nas, k tome, još u dugim, toplim, zimskim lasteksicama :/ Težak zrak stoji, nema vjetra, vrućina pritišće odozgo, a kamen isijava odozdo. Veselje!
Sva sreća, domaćini su pojačali i broj i opskrbljenost okrjepnih stanica, pa smo mogli nadopunjati vodu i osvježiti se voćem relativno često. Do kraja utrke, popila sam oko 3 litre vode i litru elektrolita.
Staza je stvarno odlična, dosta trčljiva, raznolika – kamenjar, šuma, makadam, a još je visinski profil dosta šarolik (stalno se
izmjenuju usponi i spuštanja), tako da nije bilo niti malo jednoličnosti.
Najdužu stazu je začinilo još ispuštanje strmom liticom niz sajlu (žuljevi na slici u prilogu ;p). Sve je bilo odlično označeno i markirano, kontrolne točke vidljive, na svim bitnim mjestima postavljeni ljudi za usmjeravanje trkača.
Vrućini unatoč, prvi je muški trkač završio utrku na 30 km za 3 sata i 48 minuta, a ja kao prva žena sat vremena iza njega. Najgore od svega mi je bilo dočekati red za tuš!
Grah u šatorima ispred doma, čaj, muzika i druženje uokolo doma nakon utrke su stvarno bili odlični. Nakon proglašenja pobjednika i dodjele nagrada (pršut, sir, vino) ljudi su se masovno družili, sunčali i izležavali na travi ispred doma.
Navečer je ostalo dosta domaćih iz organizacije i nešto trkača u domu na zabavi (i odojku ispod peke), ali ja sam proglasila fajrunt i prije 21:30 na zasluženo odmaranje.
Za domaćine mogu stvarno reći da su divni – oduševili su me srdačnošću i ljubaznošću. Još su me, povrh nagrade, obasuli i drugim darovima: šalica od društva, naljepnice, karta Promine, magnetić… Ma, toliko su bili dragi da mi je skoro bilo neugodno.
Svakako, nadam se da će iduće godine više nas ići na ovaj event – bez obzira trčali ili išli samo prošetati po Promini, družiti se sudjelovati u ovoj veseloj gunguli. U blizini doma ima više penjališta, a staze za šetnju su super očišćene, (pre) markirane i uglavnom nezahtjevne.
U blizini je NP Krka i Visovac, a Drniš je grad pršuta, tako da se moze zaokružiti lijep izlet za najrazličitije profile planinara 🙂
Tekst&Foto by Marina Maslek