Kako nam se vrijeme napokon popravilo i sa laganim zakašnjenjem nam je ipak stiglo bablje ljeto, a noge već lagano željne hodanja po brdima, malo smo razgovarali o tome da bi bilo vrijeme da se malo prošetamo po brdima, a da nije daleko (treba iskoristiti i to što je sunce i još more toplo pa je varijanta jedan dan planinarenja, drugi dan kupanja nekako još uvijek najprimamljivija) i odluka je pala da odemo na Orjen…dovoljno blizu, a nekima i prilika da se prvi put upoznaju s tom lijepom planinom.
Kako to obično biva, čim doneseš neku odluku ili počneš pričat o tome, otvore se ili neke nove mogućnosti ili prilike da potkrijepiš već donesenu odluku, tako je naša Ivona saznala da PD Vučji zub organizira svoj 11. po redu, godišnji uspon baš tu subotu i baš tom rutom kojom smo mi planirale, a koja je kretala iz Ubli na Jastrebicu i na Vučji zub. Dvojbi nije bilo – idemo s njima. Ivona nas je najavila predsjedniku njihovog društva kojemu se također svidjela ideja da im se pridružimo.
Sastanak je bio na Ublima u 8h00, kada je trebao početi samo uspon. Okupile smo se nas 4, Ivona, dvije Branke i Marina, novo pridruženi član naše male vesele skupine za koju se nadamo da će uskoro postati i član Društva. Za cca sat vremena lagane vožnje smo stigle iz Mokošice na odredište. Tamo nas je dočekala brojno impresivna skupina veselih planinara koji su nas odmah srdačno pozdravili i uputili u rute. Postojale su 3 opcije ruta: Teža varijanta, a to je uspon na vrh Vučji zub (1802 m/nv), srednje teška varijante – uspon na Veliku Jastrebicu (1865 m/nv) i ona lakša kategorija koja je trebala odraditi šetnju iz Ubli do Dobrog dola s uključenom posjetom u Ledenu pećinu. Izbrojeno je total 87 planinara, od toga je najstarija planinarka imala 75 godina, a najmlađi samo 9 mjeseci, zanimljivo je da nitko nije odabrao tu lakšu varijantu – svi smo krenuli prema Jastrebici odakle su se ekipe trebale podijeliti u dvije skupine i to na one koji će nastaviti za Vučji zub i na one koji će se spustiti prema Pirinoj poljani, gdje je svih čekala okrijepa s čajem i keksima.
Uputili smo se na vrijeme svi istom rutom prema Jastrebici, kroz predivnu šumu koja je tek počela dobivati jesenske boje i žućkaste nijanse, mekanim šumskim stazama punim gljiva i usput naučili ponešto i o ljekovitim biljkama pa smo naučili kako izgleda, i nabrali malo biljke uve. Nakon nekog vremena i prelaska preko Male Jastrebice (1660 m/nv) smo se našli na Velikoj Jastrebici, drugom najvišem vrhu Orjena (najviši vrh Orjena je Zubački Kabao, 1894 m/nv), odakle puca dramatičan panoramski pogled na okolna brda Bosne i hercegovine, Crne gore i naravno na naše more i otoke. Tu smo se malo odmorili, nešto pojeli, odradili nekoliko photo sessiona, snimili se sa heksakopterom i podijelili se na one malo spremnije i u boljoj formi koji će nastaviti za Vučji zub i na one koji će se spuštati prema Dobrom dolu.
Nakon spuštanja po prilično strmoj ruti smo se spustili u Pirinu poljanu gdje nas je čekao izvrstan, mirisni čaj spravljen od lokalnih planinskih biljaka i keksi da se malo odmorimo i okrijepimo. Izvalivši se na travu u ugodnoj hladovini i ćakuli smo pričekali ostatak ekipe da se spusti sa Vučjeg zuba da bismo nastavili još nekih 5,5 km kroz šumsku makadamsku cestu do Ubli gdje su nas čekali auti.
Naravno, nakon toga nismo mogli poći a da se ne odazovemo zaista srdačnom pozivu domaćina na ručko/večeri u njihovom Domu na Tulima gdje nas je čekao onaj pravi ukusni i mirisni planinarski grah i piva, a za nas 4 su se posebno potrudili i spravili nam porciju netom ubranih gljiva lisičarki i rujnica koje su nam zaista odlično sjele i bile pravo gastro otrkiće uz pivu i tamburaše koji su nam se kasnije pridružili i napravili odličan štimung i zabavu.
I to nije sve, na kraju smo dobile i zahvalnicu za sudjelovanje u 11. usponu na Vučji zub i Jastrebicu, a neki su dali interview za lokalne medije.
Prepune dobrih dojmova nakon odlično provedenog dana, upoznavanja zaista srdačnih i dragih ljudi, i krajolika, ostavljamo veselo društvo koje vjerujemo da je nastavilo s odličnom zabavom do ranih jutarnjih sati, razmjenjujemo kontakte i obećajemo se čuti za neke od idućih uspona te se svakako radujemo budućim zajedničkim druženjima.
Branka Brzica
