Prigodno za prvi aprila došla je i četvrta terenska nastava u sklopu 7. speleološke škole u organizaciji HPD Sniježnica. Voditelji nastave Jelena Beželj i Anita Trojanović su nas ovaj put odveli u Konavle gdje smo naše teoretsko i praktično znanje naučeno na zraku i suncu trebali primijeniti u konavoskom podzemlju. Ozbiljnost situacije se očitovala činjenicom da nikom nije palo na pamet da progura kakvu prvoaprilsku šalu, a bilo je itekako potencijala.
Prva na redu u subotu je bila Gizmotova jama u Popovićima (21/031). Nakon polukompletnog okupljanja ispred hotela Konavle, ostavili smo vozila u blizini jame te krenuli s oblačenjem naše speleo opreme. Kratka šetnja stazom te nekoliko desetaka metara od nje i dočekao nas je ulaz u jamu koja je čuvana dobro naoružanom lutkom. Još se ne zna koja voodoo vještica upravlja njome ali imamo neke radne teorije.
Tu smo se podijelili u dvije skupine te je ova veća, prva krenula u jamu oko nekih 9:45. Druga skupina je za to vrijeme vježbala topografsko snimanje speleoloških objekata. Upoznali smo se sa starijim tehnikama snimanja gdje se ručno crtaju profili i tlocrti objekata uz pomoć naprava koje mjere azimut, nagib te udaljenost. Svima nam se svidjela ova modernija metoda gdje se podaci sa mjernog instrumenta učitavaju bluetoothom u mobilni uređaj. Al’ izgleda da se mora znati i ovaj teži ručni način.
Uglavnom, Gizmotova jama je duga samo 115 m i duboka 44 m. Gizmo, po kojoj je jama dobila naziv se ipak uspio u njoj izgubiti. Sam ulazak i izlazak iz jame dao je natuknuti što nas čeka sljedeći dan kad smo trebali istražiti dosta veću i dublju jamu Bezdan. Nakon marende bez sendviča zaputili smo se na drugi dio terenske nastave koji se održao u konavoskom polju, a sastojao se od vježbe orijentacije putem karte i kompasa, jer eto i to se treba znati.
Nakon što smo se dobro orijentirali krenuli smo put Cadmos Villagea gdje smo trebali upoznati čari bivakiranja te smo po dolasku odmah krenuli podignuti naše smještajne jedinice za tu noć. Srećom je tu bio i HGSS koji nam je pomogao malo u podizanju naših šatora te smo napokon mogli prionuti rehidrataciji naših tijela. Naš domaćin Goran koji je usput slavio i 40. rođendan nas je lijepo ugostio i počastio mesnim (i vege) roštiljem. Nakon večere i prigodne slavljeničke stonske torte iz sale su nestali stolovi te je DJ večeri krenuo s hitovima nečije mladosti. Veselo društvo je cupkalo do kasno u noć.
Nakon manje više odspavane noći krenulo se sa spremanjem kampa. Kratak doručak i kava s gljivama i uputili smo se ka našem novom izazovu. Jama Bezdan (21/01) je trenutačne duljine 1123 m, a duboka je 142 m. Nalazi se pored mjesta Vignje i do nje ima 10-ak minuta hoda pješke kroz utabanu šumsku stazu.
Jama nas je u potpunosti oduševila. Prošli smo preko Viktorovog pojila i Delta prolaza, pa Grunfove vertikale da bi se napokon našli u Dvorani djevojčice s hranom. Jama je od nas izvukla i posljednje atome snage ali smo izašavši nakon nekih 5 sati ipak bili sretni i zadovoljni. I nasmiješeni. Ili je osmjeh izmamilo ono hladno pivo (hvala Maris). Bilo kako bilo, imali smo savršen vikend. Zahvaljujemo se svim uključenim u osiguravanju nas školaraca pri ulasku i izlasku u jame.
Autor teksta: Kristian Korda
Autori fotografija: Anita Trojanović, Marija Dadić, Jelena Beželj, Kristian Korda
