Ono kad na buri i temperaturi od jedva par stupnjeva iznad nule, umjesto u toplom krevetu kreneš „u šumu“. Pa se vas devetoro nađe u devet sati na Zvekovici i onda krene- na Veliku devet. Valjalo je obnoviti markacije i urediti ovu 5 i po kilometara dugu kružnu stazu. Krenuli smo od pitoresknog sela Šilješci ulijevo, na zapadnu stranu brda i njom se uspinjali do prijevoja ispod Velike devet. Čim smo izvirili na to sedlo počeli smo razmišljati što s ekrije u imenu brda- ono devet. Je li se to netko potukao, pa je netko nekoga izdevetao na tom mjestu ili je nekoga, kao i nas tada, izdevetala bura. Svakako, trebalo je paziti svaki korak da bura nekoga ne obali s nogu. Nakon uspona na sam vrh i zaista očaravajući pogled prema Sniježnici, i snijegom prekrivene vrhove Orjena u pozadini, počeli smo se spuštati prema istočnoj strani brda. Tu je bilo dosta posla oko markiranja, ali i čišćenja. Priroda brzo počne gutati puteve. A ova je dionica zaista prekrasna. Za razliku od strane kojom se uspinje na brdo, ovaj je dio pun raslinja- uglavnom dubove šume. Pa je tuda uživancija hodati u u najtoplijim dijelovima godine. A sada smo ipak čeznuli za malo sunca. No, posao se odrađivao. Neki su otkrili ljubav prema pituravanju, a neke je gustalo biti frizer šumi. Nakon šest sati od polaska vratili smo se u Šilješke. Posao je obavljen i staza je sada u novom ruhu spremna za sve i svakoga.
Đe god da s piturom i nožicama dođemo, tu ljepša staza postane!
Dio je ovo aktivnosti u sklopu projekta prijavljenog na “Javni natječaj za financiranje projekata ili programa udruga iz područja zaštite okoliša i prirode za 2023. godinu” Dubrovačko-neretvanske županije.