Masiv koji izranja iz doline Neretve na zapadu i proteže oko 14 km do jezera Vrutak na istoku, te uzdiže do 955 mnv nikako ne mogu nazvat obično brdo. Brdo Žaba? Nikako mi te riječi zajedno ne idu preko jezika. Planina je to.
Žaba se dijeli na malu i veliku, a najviši vrh bilježi niz naziva poput sv. Ilija, Crkvina, Velika žaba ili Vilinica. Uvijek su mi simpatičniji bili pučki nazivi, a i nije da nam treba još jedan Ilija ili crkveni veleposjed. Moguće da Velika i Mala Žaba gledano sa sjevera stvarno posjećaju na dvije žabe, a moguće i da toponim ima veze s tom ukusnom stanovnicom obližnje doline Neretve, Svitavskog jezera i Hutova blata.
Početak travnja nas je dočekao promjenjivim vremenom, niti jedna prognoza nije pogodila tu subotu i nedjelju na širem dubrovačkom području. Koja je to glavobolja kad planiraš izlet. Ipak, moja ziheraška ruka stiska enter i zove izlet za nedjelju 2.4.. Nalazimo se u Neumu u 9 na kavi, odakle nas prema zaleđu i selu Broćanac vodi novi magistralni put Neum – Stolac. Markirana staza za najviši vrh Žabe počinje iznad sela blagim nagibom prema sjeverozapadu kojom solidno napredujemo, te nakon prvih sat hoda radimo pauzu u jednoj zavjetrini malo ispod čatrnje s vodom. Pere me lagana nervoza pri pogledu na nebo dok se južno od nas nad Pelješcom spustila gusta naoblaka. Nastavljamo uspon nakon pauze, te nas nakon čatrnje staza vodi uglavnom sjeveroistočno. Uskoro izbijemo do špilje koju je u vrhu stijene formiralo ispiranje vode. Nije to osobit špiljski objekt od cca. 20 m dubine i 30 širine, ali je lijepe lučne građe s još manjih sličnih objekata u nizu. Suhuzidno visoko ograđena idealno je mjesto za odmor ili sklonište od kiše. Nažalost, malo iznad špilje gdje staza postaje zahtjevnija pojavljuje se problem s nastavkom uspona jednog od sudionika izleta. Naš Gordan pokazuje jasne znakove da dalje ne može, pa tada grupu dijelimo. Anna kojoj se priključuje i Marija ostaju kako bi ispratile Gordana natrag prema selu. Nastavak dana će pokazati kako je Gordan uz ozbiljnije zdrastvene probleme hrabro izdržao silazak do sela u pratnji Anne i Marije. Moju zahvalnost na njihovoj brizi teško mogu riječima opisat. Dok ovo pišem u tjednu nakon izleta, Gordan je dobro i oporavlja se u OBD.
U tom trenutku činilo se da nema potrebe prekidati uspon, pa mi nastavljamo prema vrhu. U stalnoj radio vezi s Annom saznajem da je Gordan uspješno samostalno sišao do sela te da nastavljaju autom prema Neumu. A nas staza vodi još pola sata do vrha kroz opožarenu južnu stranu Žabe. Netko je spomenuo Neprobić – eto tako to i izgleda u gornjem dijelu uspona. Pod sam vrh radimo kratku pauzu kako bi uhvatili ritam za zadnji dio uspona.
Na vrh izlazimo oko 1215. Unatoč visokim oblacima i pokojoj kapi kiše pogled je fantastičan. Pod nama je Svitavsko jezero, PP Hutovo blato, grad Metković, Čapljina te iza njih pod snijegom planina Velež. Zapadno od Veleža bijeli se Čvrsnica, za njom možda i Prenj, a desno do Veleža u daljini (kasnije ću saznati) snijegom prekrivene bosanske planine Visočica i Treskavica, na istoku Hercegovine gatačka Bjelašnica, možda i Zelengora. Pogled na jug – vidimo Mljet i Pelješac, a preko mosta na Bistrini malo Hodilje i Otok života u malostonskom zaljevu. Na jugoistoku dominiraju Tmor, Neprobić i brda dubrovačkog zaleđa.
Velika Žaba ima sjajnu poziciju. Osjećaj na vrhu je kao da gledaš stotine godina povijesti života od doline Neretve do obližnjeg Ošlja, Mljeta i Pelješca, istočne Hercegovine i karavanskih puteva prema Bosni. Sve je tu. I vrijedilo je popeti se Velikoj Žabi na vrh.
Na vrhu obnavljamo izblijedjelu naljepnicu HPD Sniježnica s novom. Odlučujem da se ne zadržavamo na vrhu, uz pokoju kap kiše nakon zajedničke fotografije spuštamo se istom stazom prema špilji gdje pauziramo za okrijepu. U silasku prema selu valja biti oprezan posebno ako je staza mokra kao nama. Vrijeme nas je ipak pustilo da ispenjemo Veliku Žabu, i vratit ćemo se opet, jer Žaba je Planina.
Sudjelovali: Marija Pleština, Anamarija Storelli, Daria Pinčević, Katica Butigan, Marina Krželj, Marija Grčić, Nikica Pavlović, Olivija Gustin Čuljak, Mladen Grgurević, Fabijan Drnas (video), Gordan Čavar, asistentice: Anna Mrković, Sanja Cobenzl; izlet vodio: Mario Miljak
Autor teksta: Mario Miljak