Vrući ljetni dani u hladnom podzemlju

(izvještaj s ljetnih ekspedicija)

Sudionici istraživanja na kampu Srednji Velebit:

Anita Trojanović (Troja), Katica Ćerić (Kaco), Sandra Katić (Koke), Marija Dadić (Alfi), Ivana Đurašić, Viktor Puljas, Goran Jerković (Gogi) i Jelena Beželj (Beže).

Sudionici istraživanja na kampu Cetina:

Anita Trojanović (Troja), Katica Ćerić(Kaco) i Jelena Beželj (Beže).

Internacionalni kampNevidna voda (BiH):

Katarina Komaić

 

Plan za ljetne speleološke ekspedicije po Srednjem Velebitu suptilno nam je natuknut već tokom zimskih, školskihboravaka na Sniježnici. Kaco je bila prva koja je pala, a ni ostali se nisu previše nećkali. Ideja da se ljeto provede dalje od ljetnih žega i turističke sezone ipak je primamljivija nama s mora.

Svake godine tijekom ljeta u organizaciji speleoloških odsjeka diljem Hrvatske organiziraju se 3-4 veće ekspedicije, u trajanju od 10-ak dana kojima je za cilj detaljnije istražiti određena područja Hrvatske ili napraviti neki zahtjevniji pothvat poput speleozarona. Speleozaron zahtijeva vrijeme i dobru organizaciju, te većinom nije izvediv unutar vikenda, a speleologija je aktivnost kojom se svi mi bavimo u svoje slobodno vrijeme. Tako su ove godine ekspedicije, većinom fokusirane oko zarona, organizirane na Srednjem Velebitu pod vodstvom Speleološkog kluba Ozren Lukić (SKOL); ekspedicija Nedam na području Hajdučkih kukova pod vodstvom Speleološkog odsjeka Velebit (SOV); ekspedicija Cetina pod vodstvom Speleološkog odsjeka Željezničar (SOŽ) i internacionalna ekspedicija Nevidna voda (BiH) u organizaciji SO PD Željezničar-Gospić, SD Mijatovi dvori-Tomislavgrad i SD Velebit.

Većina članova SO Sniježnice (SOS) odlučila se za kamp na Srednjem Velebitu (ipak mi volimo plitki krš ili kako bi Gogi rekao niski krš) i tko može, nastavak na Cetini.Dok se Katarina Komaić odlučila za posjet internacionalnom kampu Nevidna voda.

Polazak je u petak 30.07. u popodnevnim satima iza posla. Malo se stvara putna nervoza jer neki koji žele raniji pokret na kraju najviše kasne (Gogi nije da te prozivamo…), ali karavana u sastavu 3 osobna automobila sigurno kreće prema Srednjem Velebitu. Put djeluje idilično dok se nije aktivirala Alfijina kletva i Gogiju pokvarilo auto oko Dugopolja. No ekipa, u dobrom duhu sređuje renta car i nakon kraćih gubljenja po makadamu Velebita u sitnim noćnim satima, svi u svoje vrijeme stižemo na SKOL-ov kamp.

Prvi dan kampa (31.07.) dijelimo se u 3 grupe. Koke, Kaco, Alfi i Beže sa SKOL-ovcima rekognosciraju u blizini kampa. Prelaze 10-ak km, pronalaze 6 potencijalnih novih objekata i putem uživaju u čarima Velebita (čitaj jedu maline). Troja, Viktor i Gogi idu u jamu Pepelaricu. Troja i Viktor crtaju jednu nedovršenu vertikalu između -230 m i -280 m, dok Gogi s Jantonom(SKOL) pokušava doći do dna Pepelarice, no sprječava ih „nepremostiva“ lokva. U međuvremenu, Ivana turistički posjećuje -130 m, također Pepelarice. Večernje druženje, spavanje, dan drugi.

Drugi dan kampa (01.08.) započinje s kišom, no na sreću nije dugog vijeka. S kampa nas pozdravlja Ivana, koja se s obitelji polako upućuje prema Dubrovniku, dokje za ovaj dan većem dijelu SOS-a u planu posjet Pepelarici. Troji nije bilo dovoljno dan prije pa se odlučuje pridružit ekipi: Alfi, Kaco, Beže i Velimir (SKOL). Zbog kiše, kreće se kasnije te ulaze u jamu oko 13:20. Pred samim dnom, nakon pređene “nepremostive” lokve, na -343 m Alfi, Beže i Kaco odlučuju lagano, preko popularnog Fifijinog sidrišta krenut prema van, dok Troja i Velimir plankaju kroz vodu i mokri dolaze do završnog sifona na -346 m. Izlazak se odužuje, ali svi sigurno izlaze van, 12 sati nakon ulaska. U međuvremenu, Koke s ekipom SKOL-ovaca crta i oprema 3 objekta, 2 špilje i 1 jamu iako se na kraju dana ispostavlja da jedan od objekata ipak nije bio speleološki. Viktor i Gogi s Jantonom crtaju i opremaju jamu od -15 m dubine te odlučuju da je to dosta napora za jedan dan. Večernje druženje, spavanje, dan treći.

Budući da je dan prije bio dosta naporan u Pepelarici, Alfi, Troja, Kaco i Beže pod vodstvom Jantona i Dadića (SKOL) crtaju 2 nove špilje pronađene prilikom rekognosciranja prvog dana. Prvu špilju crta Beže s Jantonom, dužine 15-ak m i naziva Ježeva kućica, dok drugu crtaju Alfi i Dadić. Špilja dobiva simbolično ime Dadića pećina. Koke sa SKOL-ovcima ide crtat druge jame koje su također pronađene prilikom rekognosciranja prvog dana, no vođa tima ima krive koordinate u GPS-u pa se Koke baca na drugi zadatak, tj. branje malina za sutrašnju gala večeru. Gogi oprema jamu od -139 m, a Viktor također radi na većoj jami gdje uspješno opremaju i crtaju prvih -60 m. Večernje druženje, spavanje, dan četvrti.

Četvrti dan (03.08.) ekipe nastoje ranije krenuti s poslom da svi stignu na gala večeruilitigaJantonov i Dandov rođendanski party. Kaco sa SKOL-ovcima oprema navodno manju jamu, no opremaju je do -50 m dubine te zaključuju da ide puno dublje od informacija koje su dobili početkom dana na kampu te se to ostavlja za drugi dan. Koke crta jamu od oko -20 m koju je Alfi uspješno opremila. Nakon toga se sele na manju jamu koju je Alfi opremila i nacrtala. U međuvremenu Janton i Troja crtaju špilju od oko -15 m malo poviše ostatka ekipe, te rekognosciraju šumski pojas do mjesta Jadovno. Viktor se vraća na Jamu na platou Ćuprija (-116 m), a Gogi i Beže odlaze u jamu koju je Gogi dan prije opremao. Beže crta dno i postaje mjerna točka vertikale, a Gogi rasprema. Jamu simbolično, u spomen velikom vođi i danima provedenim na Sniježnicinazivaju Veliki seronja. Pri povratku u kamp Koke već muti puding i spremaju se torte za party. Iako je bilo malo nervoze i nesporazuma, gala večera ipak nije zakazala J

Peti dan (04.08.) za dio ekipe SOS-a polagani je povratak u realnost. Pozdravljamo se sa SKOL-ovcima i polako krećemo dalje. Prva postaja, beauty tretman na rijeci Lici, potom dobar zalogajčić kod Makija u Gospiću i srceparajući rastanak ekipa. Gogi, Alfi, Koke i Viktor kreću prema Dubrovniku (tj. Dugopolju po auto), a Troja, Kaco i Beže nastavljaju za Cetinu. Tradicionalno stajanje kod gostione Kralj Zvonimir u Gračacu te na put na put za Cetinu. U kampu na Cetini kratki rukavi, sparina i tona pitke i hladne vode. Večernje druženje, spavanje, radni dan šesti.

Šesti dan (05.08.) nas šalje Bančo (službeno Stari gad) da nacrtamo Gornju Tutićevu špilju, kaže:300 m dužine, 2 dana crtanja, najljepša jama na području. Troja, Kaco i Beže pristaju i odlaze izvidit situaciju. Već po prvom obilasku špilje vide da su Bančove riječi nategnute, ali prihvaćaju izazov. Tri dana kasnije, 18h provedenih u špilji i nacrtanih 490 m, Troja se zavlači u još jednu rupicu te pronalazi „novih“ 150 m kanala, što službeno označava kraj radnog dijela godišnjeg odmora za ostatak SOS tima.

Sedmi dan (06.08.) nam se na kampu pridružuje Lukša te predzadnji dan (07.08.) još turistički posjećujemo Gospodsku špilju koja je glavni razlog SOŽ-ovog kampa na Cetini. Dolazimo do Srednjeg sifona gdje se događaju mali tehnički problemi sa zapinjanjem konopca od čamca pa se Beže i Troja hvataju veslanja i otpetljavanja situacije, dok Kaco i Sara (SOŽ) odlaze do Velikog sifona. Svi zadovoljni i sretni odlazimo na završni party u kamp, ipak se treba potrošit doneseno.

Zadnji dan povratak je preko Peručkog jezera (beauty tretman vol. 2), uspješno zaobilazimo Sinjsku alku. Objeduje se u Trilju, Saruodbacujemo do Splita i u večernjim satima SOS ekipa stiže doma (u Konavle :P).

Hvala ekipi domaćinima SKOL i SOŽ na vrhunski organiziranim i produktivnim ekspedicijama i nadamo se da će se uskoro kamp odvijati i na našoj Sniježnici pa ćemo uzvratit gostoprimstvom!

 

Autorica teksta:

Jelena Beželj

Autori fotografija:

Jelena Beželj

Marija Dadić

Viktor Puljas

Anita Trojanović

 

 

Nema nas đe ne dođemo!  : )))